|
POSLE DUŽEG VREMENA NA VODI I...BINGO!!!
priredio Alexander Junghans
Nakon toga što je moja veza sa šaranskim
ribolovom ( osim informacija koje sam od Tomislava dobijao)
skoro 3 godine bila prekinuta, radovala me je iformacija da
je Tomi sa svojom firmom i svojim proizvodima na putu uspona.
Neprekidno sam putem sms-a ili direktnih telefonskih razgovora
bio pozivan sa tekstom: „Hajde Aleks, rasvesti se i dodji
na jednu akciju, kao u stara dobra vremena“! Ali, moja motivacija
je bila ravna „0“ (nuli). Tek kada sam skoro, u ranim jutarnjim
satima, Tomija fotografisao sa pradivnim veleljuskavim šaranom
i miris šarana dopreo do mojih čula, želja u meni počela je
da se budi. I tako sam posle jos jednog Tomijevog izveštaja
o svom uspehu, prihvatio poziv i pojavio se na dogovorenom
i pripremljenom mestu. Bilo je već dosta kasno. Posle dana
punog stresa i problema, dolazak na vodu je bilo ono pravo.
Ali manje priče, već se što pre postaviti, udice namamčiti
(naravno sa Oriental Robin Red-om, jer je spot već duže vreme
bio pod tim poslasticama) i zabaciti. Kad je sve bilo na svom
mestu, došla je uobicajena sarandzijska prica o priboru i
mamcima, a i o svakodnevnim problemima, sto je polako uticalo
na moje opuštanje. Prohladno pivce je samo malo ubrzalo opuštanje.
Konačno...sa dnevnim mutnilom, naporima i stresom se povlače
i oblaci sa neba, tako da je i noć postala zvezdano bistra.
Oko 00h, povukli smo se u svoje vreće za spavanje. Nakon kratkog
vremena, upravo sam tonuo u lepe snove, kada se po prvi put
oglasio moj Carp Sounder i to dugotrajnim tonom. Iako bez
treninga i rutine, brzo sam imao štap u ruci i posle skoro
više od 3 godine ponovo zamarao šarana. Da se radilo o dobrom
komadu, bio sam siguran skoro odmah po potezanju štapa. Tromo
ali mocno bežanje ribe ka sredini reke mi je ulivalo nadu
da se radi o primerku koji će biti barem 15kg težak. Nakon
žestoke borbe i bez ikakvih značajnijih problema je «prijatelj»
prešao mašice tomijevog meredova. «Dodji, ovo je tvoja riba
i ti je moraš odneti do dušeka kako bi ponovo dobio pravi
osećaj za ribolov», rekao mi je Tomi.
Naravno, ovamo sa tim "dečkom"! Ali moj prvi pokušaj
da ribu nonšalantno izvučem iz vode završava bolom u ledjima.
Au, kakav je to komad???!!! Also, još jednom i sa puno zaleta
i snage uspevam da ribu prebacim do dušeka. Odmah u vreću
za merenje ribe i vaga pokazuje celih 21kg. «Bomba»!!!

Pazi ovo, napokon nakon 3 godine idem na pecanje na par sati
i oborim svoj lični rekord!!! Zar to nije pravi Comeback?
Bolje ni Willi Weber (menadzer Mihaela Šumahera) nebi mogao
da isplanira i predvidi!

Da su kroz ovaj veliki uspeh moji šarandzijski geni ponovo
počeli da kuvaju, bilo je jasno, zar ne? Već za sledeći vikend
je planirana nova akcija, sada na mestu koje sam više puta
prihranjivao tomijevim Oriental Robin Red boilima.
Već pri dolasku na mesto i u toku postavljanja «mašinerije»,
u okolini mojih spotova je nekoliko šarana izskakanjem iz
vode pokazalo svoje prisustvo. To je samo jačalo uverenje
u ono što radim i da će i ova akcija biti uspešna.
Tako je i bilo. U kasno pridvečerje je na mom šaranskom dušeku
ležao lep golać od 15kg.

Što se mene tiče, ovakvo stanje može slobodno
duže da potraje. To će se već sledećeg petka i pokazati, kada
je na redu nova akcija, ali sada sa novim poslasticama iz
tomijevog TK The Baits of Glory asortimana. Peanut Cracker,
novi boili sa ukusom prženog kikirikija će nadam se biti dobitna
kombinacija za sledeće akcije. Videćemo – čitaćete!
Do tada, Tight Lines
Alex Junghans.
|
|