EDUKACIJA I RAD SA MLADIMA
-Toma Popovic
Godina 1994. je u mom životu bila godina
prekretnica (druga), jer sve ono na drugim poljima do sada
započeto (naravno uz izuzetak posla i familije), bilo je podredjeno
ribolovu. Čak i muzika, kojom sam do tada svakog vikenda spajao
ugodno s korisnim polako biva zapostavljena. Neverovatno koliko
jedan hobi moze da promeni život čoveku! Prisiljen sam da
promenim auto i kupim jedan od prvih mobilnih telefona, kako
bi me kolege muzičari ili muzički menadžeri pronašli kada
nisam bio kod kuće. A jedino mesto osim kuće je bila voda
i pecanje. Nisam ni slutio koliko će se sam moj zivot intenzivirati
i pozitivno ispunjavati.

Učesnici i organizatori Smilovskog skupa |
Pozitivno ispunjavanje počinje u stvari
sa putovanjima i gostovanjima na mnogo mini sajmova širom
Nemačke, gde sam se kao test ribolovac tada najprominentnijih
producenata riboopreme i mamaca, družio sa iskusnijim i manje
iskusnim kolegama iz cele zemlje i nesebično razmenjivao iskustva
i otkrivao svoj način ribolova. Tu sam prvi put iskusio čari
edukacije i pozitivno ispunjenje moje ličnosti.
Prava edukacija počinje krajem leta 1995.
kada sam i započeo ono što mi je u tom trnutku i na tom planu
možda bilo i najbitinije: u svoju zemlju preneti ono čime
sam momentalno bio "opsednut", a to je moderni šaranski ribolov.
Usledili su tekstovi u tada najprominentnijem
ribočasopisu, a ubrzo zatim i gostovanja na velikom sajmu
lova i ribolova.
Koliko su moji zemljaci ribolovci u tom trenutku bili (ne)informisani
i spremni da prihvate nešto novo nisam ni bio svestan. Pošto
je moj prvi nastup na sajmu bio u medijima najavljivan, stoga
je i poseta na štandu bila neverovatna. Ljudi su prosto rečeno
gutali ono sta sam pričao i pokazivao i najverovatnije zadovoljni
odlazili kući. Zadovoljan sam bio i ja. To su zaista bili
najlepši momenti moga života, mada je bilo na tim istim manifestacijama
i posle njih i negativnih reakcija. Naime sama ekonomska situacija
u kojoj su se moja zemlja i narod tih godina nalazili, je
bila više nego očajna. Besmisleni ekonomski embargo, zbog
još besmislenijeg rata je prouzrokovao ekonomsku i socijalnu
katastrofu. Pa valjda je iz tog razloga nekolicina prisutnih
iznela svoje negativno mišljenje o tom modernom načinu šaranskog
ribolova, jer su pribor, a i sami mamci u tom trenutku za
naše ribolovce bili finansijski i tehnički nedostupni. Bilo
je i onih koji su sebe do tog trenutka držali za neprikosnovene
sarandžijske specijaliste-eksperte i njihova je reč u toj
sveri ribolova bila zadnja. Oni su u stvari bili najveći protivnici
modernog šaranskog ribolova, jer su videli da ih vreme polako
gazi, a spremnost i mogućnost da se ide u korak sa inovacijama
je bila mala ili nikakva. Ali njihov otpor je kratko trajao.
Bilo je tu nekoliko promena sa kojima su
se ribolovci u Srbiji suočavali i koje su jako teško prodirale
u njihove navike. Prvi problem je bio, prihvatiti teoriju
i praksu da je pecanje na golu udicu tj. na dlaku, mnogo efikasnije
od dosadašnjeg nacina gde se udica prekrije mamcem. Sledile
su neosnovane kritike sledbenika konzervativnog načina pecanja
šarana.
Problem koji i do danas nije sasvim prevazidjen
je sam Catch & Release, tj. glavna tačka u modernom šaranskom
ribolovu, a to je mogućnost i želja za poklanjanjem života
svom ulovu. Uz to moram opet da napomenem, da uzimajući u
obzir kroz kakve je sve nedaće i krize ovih petnaestak godina
prolazio naš ribolovac, kakva anarhija vlada na (nekim) našim
vodama i koliko su iste osiromašene, trenutni standard, danas
ipak mogu biti veoma zadovoljan postignutim. Nasuprot svemu
tome, kod nas ipak dosta ribolovaca poštuje ribu, vodu i prirodu
i vrlo razumno odlučuje o tome, dali će ribu pošto-poto ubiti,
ili će prirodi i nešto vratiti. Moram još da napomenem da
ja živim u Nemačkoj, koja važi za najmoderniju zemlju u Evropi,
ali u kojoj (na žalost) važi zakon o obaveznom ubijanju ribe.
Pfuj, zakon koji propisuje ubijanje, NE HVALA!
Podpomognut svim oblicima medija (TV, radio,
štampa...), bivam još motivisaniji za dalji rad na edukaciji
i poboljšanje uslova za bavljenjem najlepšim hobijem na Svetu
- ribolovom. Novi način šaranskog ribolova i sve ono što ga
prati, grabi krupnim koracima po Srbiji ali i van nje. U zemlje
bivše Jugoslavije se takodje čitaju i prate moje aktivnosti.
To mi još daje dodatnu motivaciju, a pozitivne reakcije iz
tih delova bivše YU su satisfakciju za moj rad.
Pored edukacije kroz medije i slajd-predavanja
po sajmovima i prodajnim izložbama, krenuo sam i u direktne
akcije "na terenu". Naime preko poznanika koji su
bili aktivni u svojim ribolovačkim udruženjima, organizovao
sam dvodnevna druženja sa najmladjima, gde smo u slici (kroz
slajd-projekcije)
i reci, a potom i u praksi, zalazili u materiju modernog šaranskog
ribolova. Počeo sam sa udruženjima po Nemačkoj, a prošle (2003.)
godine sam ostvario i svoj san da to uradim i u svojoj zemlji.
Bilo je to na Smilovskom jezeru (kod Dimitrovgrada) prošlog
avgusta, gde sam se sa dvanaestak mladih ribolovaca družio
dva dana. Bilo mi je jako bitno da sve prodje bezbedno, u
optimalnim uslovima, a da klinci dobiju informaciju i inicijalnu
kapislu za pravilan rad i da se na taj način priključe zdravom
hobiju. Mislim da su oni, a i svi ostali sa predhodnih druženja
otišli kući zadovoljni, a neka su samo po jedan ili dva iz
grupe ostali uz šaranski ribolov, za mene će biti velika satisfakcija.
O tim druženjima slede i prilozi u slici i reči.
Možda i nije prilika, ali moram da naglasim da sam sve akcije
finsirao iz svog privatnog džepa, ne moleći mnogo veće firme
riboopreme da se uključe u investiranje. Uz to moram da pohvalim
i rad dotičnih udruženja kod kojih se obavljala cela akcija,
a i zalaganje članova mog TK Elite Carp Team-a, bez
čije pomoći bi sve to bilo nemoguće izvesti. Naravno zahvaljujem
se i učesnicima koji su bili jako zainteresovani što samo
daje još veću motivaciju za rad.



Edukacija
na sajmovima i prodajnim izložbama |
Sve u svemu moj edukativni rad se nastavlja
i do danas, a ova stranica će biti mesto gde će se elektronskim
putem širiti mnoštvo informacija o samom šaranskom ribolovu
i sve ono što ga prati. Zato, s vremena na vreme zavirite
u moj sajt, možda se i isplati.
Toma Popović.
|
|